Thursday, January 1, 2015

Farewell 2014 // It's Been Real

[Bosnian Only]

Oprostajno pismo 2014. godini, ukratko najtezoj i najgoroj do sad.

U protekloj godini sam dopustila da me do srzi pojede Sarajevska kolotecina. Losa vremena su definitvno prevagnula, a ja sam u hiru na to odgovorila dizanjem ruku.
Parola - Ne moze me nista sjebati kao ja sebe samu. U protekloj godini skupih iz okoline pregrst negativne energije, i odlucih da istu isijavam gdje god da idem i sta god da radim.
Samosazaljenje je bilo bit moje 2014. Nisam se mogla, a ni htjela, pomiriti sa cinjenicom da nemam ono sto zasluzujem - nezavisnost. Citava godina je bila izgubljeno dragocjeno vrijeme; nisam nista uspjela u offline zivotu, niti sam se trudila. A nevjerovatna doza straha i anskioznosti se rodila iz bezbroj puta ponovljenog pitanja "Hocu li ja ikada prebroditi ovo?"

Rado prihvatam simboliku Nove Godine. Neispisanih 365 stranica koje cekaju da budu ispunjene pozitivnim mislima i djelima. Neizmjerno mi je drago da je 2014. iza mene. Medjutim, u isto vrijeme, nisam nikada vise saznala o sebi i o tome sto zelim kao tokom nje. Lekcije koje me silom naucila su iskreno neprocijenjive, urezane duboko u pamcenje tako da se nikada ne zaborave. Provela sam dovoljno vremena na drugim mjestima da znam da ovdje ne pripadam, i to mi je bila najveca borba. Srecom, sad se vec vidi svjetlo na kraju tunela i to da su dani ovdje odbrojani.

Ove godine odbijam biti zrtva predajnickog mentaliteta; odbijam gubiti jos vise vremena. Naprijed se ne moze ici ako stojis u mjestu. Boriti cu se kako znam za ono sto mi znaci. Zelje cu ispuniti sama sebi. Fokusirati cu se na stvari koje mi unose radost u zivot. Losim mislima slijedi zabrana.

Svima zelim sretnu 2015 - da bude najbolja do sad!
Da volite i da ste voljeni. Da ne provodite puno vremena sami u svojoj glavi, vec da nasmijano primate sve sto vam zivot da, jer znate da ste dovoljno jaki da izadjete na kraj sa tim. Da nadjete ono sto vas ispunjava i ne ispustate to iz ruku. Da se ne predajete. Da odbijete biti vodjeni okolnostima, vec da stvorite sami svoju realnost.

Hvala na ukazanoj podrsci u protekloj godini. Ove se vidimo mnogo cesce.
Za kraj vam ostavljam najdrazu fotografiju koju sam ikada uslikala - Docek 2013. na Karlovom Mostu u gradu u kojem mi je srce zauvijek ostalo, Pragu. Cijelim bicem se nadam da cu i slijedecu docekati bas na istom mjestu.